Jednog praznika, po povratku iz sinagoge, rabin Bunam je hasidima okupljenim u njegovoj kući ispričao ovu priču.
Jednom se kraljev sin pobuni protiv svog oca. Kad je pobuna razotkrivena, kralj je za kaznu prognao sina iz kraljevstva. Nakon nekog vremena sažali se kralj na zlu sudbinu svog sina i pošalje glasnike da ga traže. Dugo su glasnici tražili i na kraju pronađu kraljevića u nekom udaljenom selu. Kraljević je bio u seoskoj krčmi. Bosonog, sav u dronjcima, plesao je okružen pijanim seljacima.
Glasnik se nakloni i prozbori:
“Vaš otac me poslao da Vas pronađem i upitam što treba učiniti kako biste mu oprostili i vratili se kući. Poželite bilo što i on je spreman ispuniti svaku Vašu želju.”
Kraljević je neko vrijeme zbunjeno stajao, a onda brizne u plač.
“Oh”, procijedi kroz suze, “kad bih barem mogao dobiti toplo zimsko odijelo i par čvrstih cipela da mi zagriju noge.”
“Vidite”, doda rabin Bunam, “tako mi cmizdrimo za malim svakodnevnim potrebama, a zaboravljamo da je sam Stvoritelj u izgnanstvu.”