Kad je rabin Naftali bio mlad, u njegovom je gradu živio čovjek koji je postio i izbjegavao san, sve dok nije smatrao da je blizu duhovnom savršenstvu. U isto vrijeme, njegovo je srce bilo prepuno ponosa.
Jednog je dana taj čovjek sjedio u mirnom dijelu sinagoge, zadubljen u meditaciju, kad ga jedan mladić slučajno u prolazu okrzne laktom. Rabin je već duže vremena znao što se događa u čovjekovoj glavi, pa zato “ukori” mladića:
“Kako se samo usuđuješ uznemiravati tog čovjeka! Zar ne znaš da on posti danju i noću?”
“Bliže istini bi bilo kazati da postim od jednog Šabata do drugog,” ispravi isposnik rabina.
I time je ono što je bilo skriveno postalo očigledno.
(odabrao i preveo Nenad Vasiljević)