U hebrejskom se jeziku nalazi izuzetna moć. Tora nam govori da su do događaja s Babilonskom kulom svi ljudi na Zemlji govorili istim jezikom: biblijskim hebrejskim. Zapravo je snaga Svetog jezika bila zaslužna za početni uspjeh graditelja kule. Kako bi ih odvratio od gradnje, B_g je „pomiješao“ njihove jezike te su tada nastali različiti jezici.
Što čini hebrejski svetim?
Jezik stvaranja
U Knjizi Postanka čitamo kako je B_g stvorio svijet: „I reče B_g, ‘Neka bude svjetlost’, i bi svjetlost“. To nije jednostavna retorika; ove riječi sadrže B_žansku energiju koja je stvorila svjetlost. Tora opisuje deset takvih fraza – Deset Izjava kroz koje je stvoren svijet. Sve što postoji je stvoreno kroz energiju sadržanu u tim hebrejskim riječima.
Kabalisti objašnjavaju da za razliku od ljudskog govora koji, jednom kad se izgovori nestaje, B_žanski „govor“ traje zauvijek. Kao što piše u psalmima (119:89): „Zauvijek, o, B_že, Tvoja riječ stoji u nebesima.“. Dakle, Deset Izjava i dalje su u nebesima, neprekidno stvarajući svijet i dajući mu energiju.
S obzirom na to da je sve stvoreno kroz riječi, hebrejski naziv predmeta izražava upravo onu energiju koja mu daje postojanje. Zato je Adam bio onaj koji je davao imena, odnosno nazive životinjama – bila je potrebna velika mudrost kako bi mogao razumjeti karakter, odnosno suštinu svake životinje te joj dati pravo ime.
Čisti jezik
Majmonides, u svom „Vodiču za zbunjene“, tvrdi da je hebrejski svet jer ne imenuje eksplicitno intimne dijelove tijela, niti intimni čin: „Hebrejski jezik nema poseban naziv za reproduktivne organe žena ili muškaraca, niti za čin prokreacije, niti za sjeme, niti za izlučevine. Hebrejski leksikon nema originalne izraze za te pojmove te ih opisuje samo kroz figurativne aluzije i naznake…“
Jezik proročanstava
Nahmanides osporava Majmonidesovo mišljenje, izjavljujući da se jezik ne može definirati svetim samo zato jer izostavlja naizgled vulgarne riječi – riječi, tvrdi on, koje nisu uopće vulgarne jer je seksualnost doista sveta ako su nečije namjere čiste.
Nahmanides je mišljenja da je hebrejski inherentno svet jer je to jezik kojim je B_g dao Deset zapovijedi i Toru na brdu Sinaj, medij je Njegove komunikacije s prorocima, te je jezik imena B_žjih i Njegovih anđela.
Dilema
Sad dolazimo do paradoksalne dileme. S jedne strane, kao što Majmonides ističe, seksualni činovi i organi nemaju hebrejske nazive jer se čine vulgarnima. S druge, s obzirom na to da sve na ovom svijetu postoji samo zbog energije sadržane u hebrejskom nazivu/imenu, oni moraju imati hebrejski naziv – što znači da moraju biti sveti, kao što Nahmanides vjeruje.
Lubavičerski Rebe rješava ovu dilemu ulazeći dublje u Majmonidesova vlastita uvjerenja o stvarnosti prije i poslije grijeha. Prije grijeha od Drveta znanja, seksualni činovi i organi bili su poput bilo kojih drugih činova i organa te su posve sigurno bila za njih imena na Svetom jeziku. No nakon grijeha, Adam i Hava su postali svjesni njihove senzualnosti te su ovi činovi i organi postali neraskidivo vezani s požudom. Stoga mi ne znamo njihove nazive, jer je njihova svetost iznad nas.
(Zanimljivo je da objašnjenje koje je dao Rebe približava mišljenja Nahmanidesa i Majmonidesa, budući da su obojica mišljenja da seksualnost može biti sveta ili profana ovisno o kontekstu).
Jedinstvena spiritualna energija
Rabi Ješajah ha-Levi Horowitz, poznat kao Šaloh, ističe da je riječi i slova ostalih jezika čovjek proizvoljno odabrao. Međutim, u Svetom jeziku, postoji značaj naziva, oblika i zvuka svakog slova, a svako aludira na jedinstvenu spiritualnu energiju i atribute.
Trebam li govoriti hebrejski?
Naši mudraci nam govore da je onome tko živi u zemlji Izraelskoj, tko jede u stanju obredne čistoće, govori Svetim jezikom te izgovara Šema svakog jutra i večeri, zajamčeno biti dionikom u svijetu koji dolazi. Nadalje, u Zoharu piše da kada govorimo Svetim jezikom, Šehinah (B_žanska pristunost) na nama počiva.
Pa ipak, s druge strane, upravo zbog svetosti jezika mnogi su ga zadržali kao poseban jezik koji se koristi samo za učenje Tore i molitve.
No, kao što je važno govoriti, moliti se i učiti na hebrejskom, puno je važnije da zapravo razumijete što govorite i učite. Zbog toga je i Talmud bio napisan na aramejskom. I zato, unatoč svemu što ovdje piše, ako netko ne razumije hebrejski, trebao bi moliti na jeziku kojeg razumije.
Izvor: Chabad.org, “Why Is Hebrew Called the Holy Tongue (Lashon Hakodesh)?“