Čovjek koji se želio pokajati došao je rebeu iz Ropšica da od njega čuje što mu je činiti. Premda mu je bilo neugodno priznati kako je sve griješio, morao je to učiniti, jer u protivnom rebe mu nije mogao pomoći. Zato je smislio kako će mu ispričati da nije on taj koji je zgriješio, već jedan njegov prijatelj. Međutim, taj je prijatelj toliko sramežljiv, da on sada dolazi da pita za savjet u njegovo ime.
Rebe ga strpljivo sasluša, a onda se uz smiješak zagleda u lice čovjeka koje se silno trudio da izgleda opušteno:
“Tvoj se prijatelj nije baš najbolje snašao; lakše bi mu bilo da je jednostavno sam došao do mene i rekao kako je došao u ime prijatelja koji jako sramežljiv.”
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)