Mladić koji je upravo završio svoj nauk kod čuvenog duhovnog učitelja i želio je i sam poučavati druge, doselio se u novi grad. Javno je oglasio svoje usluge, ali nitko nije dolazio po pomoć. Rijetki ljudi koji su u tom gradu pokazivali interes za duhovna znanja, bili su učenici poznatog rebea.
Nezadovoljan svojim položajem, nesuđeni je učitelj smislio plan kako da ponizi rebea i preotme mu učenike. Ulovio je ptičicu i krenuo u sinagogu, gdje je rebe sjedio okružen svojim učenicima. Držeći ptičicu u ruci iza svojih leđa, pred svima će ga glasno upitati je li ptičica u njegovoj ruci živa ili mrtva.
Njegov je plan bio sljedeći: ako rebe kaže da je ptičica mrtva, otvoriti će šaku i ona će pred svima odletjeti; ako, pak, on kaže da je ptičica živa, snažno će stisnuti šaku i – bit će mrtva. U sva¬kom slučaju, rebe mora pogriješiti, pa će tako njegovim učenici¬ma biti jasno tko je njihov novi učitelj.
Prepun samopouzdanja, mladić je stao pred rebea i zahtijevao odgovor:
“Ako si ti tako mudar kao što se priča, reci mi sada je li ptičica u mojoj ruci živa ili mrtva?”
Rebeov je pogled bio prepun razumijevanja suosjećanja:
“Sine moj, sve to ovisi jedino o tebi samom.”
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)