Neki se hasid požali rebu Meiru iz Premišlana na čovjeka koji je u njegovoj blizini započeo konkurentski posao:
“On me lišava osnovnih sredstava za život,” počne se jadati hasid. “Moraš mu narediti da zatvori svoj dućan!”
Reb Meir pričeka da se čovjek smiri, pa mu odgovori:
“Jesi li ikada promatrao kako se konj ponaša kad ga dovedu do potoka da pije? On počne ljutito mlatarati svojim kopitima po vodi; tek kada se voda dobrano zamuti, on nastavi piti. Što misliš, zašto se konj tako čudno ponaša?”
Čovjek je nepomično promatrao svog rebea, nesretan što ovaj ne razumije ozbiljnost njegovog problema:
“Ne znam i ne razumijem kakve veze ima taj konj sa mnom.”
“Ja ću ti objasniti,” nastavi reb Meir. “Ti si poput tog konja koji vidi svoj odraz u vodi i misli da je neki drugi konj došao piti vodu. Zato on udara kopitima sve dok ne otjera tog uljeza i sačuva svu vodu za sebe. Nesretni konj nikako ne može razumjeti da u prirodi ima dovoljno vode za sve konje ovoga svijeta.”
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)