Rabin je jednom primijetio da dosta ljudi u njegovom gradu troši previše vremena na zgrtanje bogatstva, nerijetko na račun ostalih sugrađana. Zato ih on sakupi, pa im reče:
“Sreća je poput kotača koji se okreće. Onaj koji sjedi na vrhu i smije se ostalima je budala, jer ako se kotač okrene, on će se naći niže od onih kojima se sada smije. Onaj koji sjedi nisko i oplakuje svoju sudbinu, isto je tako budala. I zaista, sama činjenica da je sada na dnu znači da se u sljedećem trenutku njegova situacija može samo popraviti. Oba čovjeka trebaju shvatiti da je sreća jednostavno kotač koji se okreće, bez ikakve trajne vrijednosti, dok će jedno jedincato dobro djelo učinjeno osobi s kojom dijele život – trajati vječno.
(Preveo i prepričao Nenad Vasiljević)