Sedmi dan blagdana Sukot naziva se i Hošana Raba te se smatra konačnim danom božanskog „suda“ u kojem se određuje sudbina za novu godinu. To je dan kada postaje pravomoćnom presuda izrečena na Roš Hašanu i Jom Kipur.
Midraš nam govori da je B_g rekao Abrahamu: „Ako se pomirba vašoj djeci ne dodijeli na Roš Hašanu, dat ću je na Jom Kipur; ako se ne postigne pomirenje na Jom Kipur, bit će dano na Hošana Raba.“
Izajia kaže: „Traže Me dan za danom.“ Talmud objašnjava da se ta dva „dana“ odnose na dan kada se je oglasio šofar (Roš Hašana) i dan kad uzimamo vrbu (Hošana Raba) – dan kada nebeski sud počinje i dan kada završava.
Dodatno, na Sukot nam se sudi prema tome koliko će kiše pasti u nadolazećoj godini. Tako se na Hošana Raba, posljednjeg dana Sukota, ova presuda finalizira. S obzirom na to koliko naše blagostanje i gospodarstvo ovise o obilnim kišama, jasno je koliko je ovaj dan važan.
Dan vrbe
U središtu Hošana Raba je „uzimanje vrbe“. Uz Četiri vrste koje uzimamo svakodnevno tijekom blagdana Sukot, običaj je još vremena proroka, sedmog dana Sukota uzeti i vrbu.
Na taj način obilježavamo ceremoniju vrbe u Svetom Hramu. Ondje su se svakoga dana tijekom blagdana Sukot oko žrtvenika postavljale dugačke vrbine grane. Tijekom šest dana Sukota oko žrtvenika se kružilo jednom, a sedmoga dana sedam puta.
Na današnji dan tijekom jutarnje službe, svi svici Tore se vade iz svete arke te ih drže članovi zajednice koji stoje oko bime (stola za čitanje Tore). Zajednica tada sedam puta kruži oko bima, a ne jednom kao što se to čini ostalih dana Sukota, a pritom se izgovaraju hošaanot molitve uz držanje u ruci Četiriju vrsta. Kao zaključak hošaanot uzimamo snop pet grana vrbe te s njima udaramo u tlo pet puta, simbolizirajući „ublažavanje pet mjera oštrine.“. Ovaj ritual izvode svi, uključujući žene, pa čak i malu djecu.
Pritom se ne bi smio uzimati snop kojeg je već koristio netko drugi, snop bi se trebao nabaviti za svakog člana obitelji. Nakon što je snop iskorišten, mnogi imaju običaj baciti ga na vrh svete arke (ormara u kojem stoje svici tore).
Navedimo još neke običaje karakteristične za Hošana Raba.
Noćno učenje
U mnogim je zajednicama običaj ostati budan cijele noći prije Hošana Raba. Recitira se cijela knjiga Ponovljenog zakona u kojoj su opsežno iznesene zapovijedi o ljubavi i strahu od B_ga. U nekim se zajednicama knjiga Ponovljenog zakona čita u sinagogi iz svitaka Tore. Nakon ponoći se pak čita cijela knjiga Psalama. Postoji i običaj da gabai (upravitelj sinagoge) podijeli prisutnima jabuke, simbolizirajući „slatku godinu“. Oni ih odnesu kući, umoče u med te pojedu u suki.
Jutarnje molitve
S obzirom na duljinu dnevnih Hošaanot molitvi, jutarnja služba je malo dulja od uobičajenih Hol Hamoed molitvi. Međutim, u mnogim zajednicama (ne i u Chabadovim sinagogama), molitve se dopunjuju s mnogim standardnim blagdanskim molitvama te dodatnom liturgijom specifičnom za Hošana Raba – takve službe traju i po nekoliko sati. U nekim je zajednicama čak običaj i puhanje u šofar kao poziv na pokajanje.
Hošanot molitve i kruženje oko žrtvenika čine se neposredno prije čitanja Tore ili, kod nekih zajednicama, nakon Musaf molitve.
Lekah
Lubavičerski Rebe na ovaj bi dan slao lekah (kolač od meda) onima koji nisu primili komadić prije Jom Kipura.
Svečani obrok
Svečani obrok se jede u suki. Posljednji puta umačemo kruh u med. Mnogi imaju običaj jesti kreplah, tijesto punjeno mljevenim mesom ili piletinom, oblikovano u trokute.
Hošana Raba je također posljednja prilika u kojoj recitiramo posebne blagoslove za jelo u suki, s obzirom na to da je zapovijed boraviti u suki samo sedam dana. U mnogim zajednicama, kao i u Chabadu te izvan Izraela običaj je da jedemo u suki i osmog dana – blagdan Šemini Aceret.