U subotu, točnije 19. dana mjeseca kisleva, obilježava se vrlo važan datum za hasidizam kojeg slavimo kao „Roš Hašanu hasidizma“.
Što je hasidizam? Iako ste ovaj pojam sigurno puno puta čuli, za početak recimo da je riječ o pokretu u Judaizmu kojeg je utemeljio rabin Israel Bal Šem Tov (1698. – 1760.). Ovaj veliki rabin isticao je služenje B_gu ne samo kroz legalističku, već i mističnu dimenziju Judaizma. Govorio je o snazi radosti, ljubavi prema B_gu i bližnjemu, emocionalnoj angažiranosti u molitvi, pronalaženju B_žanskog u svakom aspektu našeg postojanja. S druge strane, hasidizam se odnosi i na učenja te filozofiju pokreta Chabad Lubavitch (izgovara se Habad Lubavič) kojemu i mi pripadamo.
U subotu, točnije 19. dana mjeseca kisleva, obilježava se vrlo važan datum za hasidizam kojeg slavimo kao „Roš Hašanu hasidizma“. Toga je dana, 1798. godine osnivač Habad hasidizma, rabin Šneur Zalman iz Liadia (1745. – 1813.) oslobođen iz zatočeništva u carskoj Rusiji. No više od njegovog osobnog oslobođenja, to je bio prijeloman trenutak u povijesti hasidizma, navještavajući novo doba u otkrivanju „unutarnje duše“ Tore.
Otkrivanje mistične duše Tore
Širenje učenja hasidizma u javnosti počelo je zapravo dvije generacije prije rabina Zalmana. Rabin Israel Bal Šem Tov otkrio je svojim učenicima spoznaje o mističnoj duši Tore koje su se do tada prenosile samo među izabranim kabalistima u svakoj generaciji. Njegov je rad nastavio Bal Šem Tovov učenik, rabin DovBer, poznat kao „Magid iz Mezeriča“ – i on je duboko povezan s 19. kislevom. Toga se je dana, 1772. godine (dakle, 26 godina prije Zelmanovog oslobođenja), njegova duša vratila svome Stvoritelju. Prije nego što je preminuo, rekao je svom učeniku, rabinu Šneuru Zelmanu: „Danas je naš jom tov (praznik).“
Rabin Šneur Zalman otišao je daleko dalje od svojih prethodnika, donoseći ova učenja brojnim Židovima diljem istočne Europe. Još je važnije istaknuti da je osnovao pristup „Habad“ – filozofiju i sustav učenja, meditacije i usavršavanja karaktera koji čine ove apstraktne koncepte razumljivima i primjenjivima u svakodnevnom životu.
Oštre kritike i uhićenje
U svojim je počecima hasidski pokret bio predmetom oštrog protivljenja vladajućih rabina i laika. Čak i unutar hasidske zajednice brojni suvremenici i kolege rabina Šneura Zalmana smatrali su da je „otišao predaleko“ u otkrivanju i popularizaciji dotad skrivene duše Tore.
U jesen 1798. godine, Šneur Zalman je uhićen pod optužbom da njegova učenja i aktivnosti predstavljaju prijetnju carskoj vlasti i samom caru te je zatočen u otočnoj tvrđavi na rijeci Nevi u Petersburgu. Tijekom svojih ispitivanja bio je prisiljen predstaviti carevim ministrima osnovne postavke Židovstva i objasniti razne točke hasidske filozofije i prakse. Nakon 53 dana oslobođen je svih optužbi i pušten.
Odraz događaja na Nebu
Rabin Schneur Zalman protumačio je ove događaje kao odraz onoga što se događalo na Nebu. Svoje uhićenje smatrao je samo zemaljskim odjekom nebeske optužnice protiv njegovog otkrivanja najintimnijih tajni Tore. I svoje oslobađanje vidio je stoga kao znak opravdanja na nebeskom dvoru. Nakon oslobođenja 19. kisleva, udvostručio je napore u širenju učenja na daleko većoj razini te s detaljnijim i „prizemnijim“ objašnjenjima nego prije.
Devetnaesti Kislev stoga označava „rođenje“ hasidizma: točku na kojoj je bilo dopušteno izaći iz maternice “mističnosti” na svjetlo dana, nastaviti rasti i razvijati ova učenja kao sastavni dio Tore i židovskog života.
Izvor: Chabad.org