Od onoga dana kada je završila njihova svadbena svečanost, podnosio je reb Jichak iz Vorke svakodnevne prigovore svoje hirovite žene. Čvrsto je on odlučio da u tišini otrpi sve dok to bude potrebno. Ali kada je vidio da se ona na isti način odnosi i prema njegovim suradnicima, odlučio je potražiti savjet kod svoga učitelja, reba Davida iz Lelova.
Rebe ga sasluša, pa tiho doda: „Nisi trebao dolaziti do mene. Bolje ti bi ti bilo da upitaš samoga sebe!“
Reb Jichak je zapanjeno gledao u daljinu. Znao je on da ga rebe pokušava nečemu podučiti, ali nije razumio niti riječi. Tada se prisjeti riječi Baal Šem Tova: „Ako te suradnici ne poštuju, mora da se loše ophodiš s njima. Ako te djeca izluđuju, zaokupljen si pogrešnim mislima. Ako te žena kudi, to je zato što loše kontroliraš svoje riječi. Ako svoje misli, riječi i djela uskladiš, tada se sva muka pretvori u zadovoljstvo.“
U trenutku je reb Jichak razumio svoga učitelja. Ako želi popraviti situaciju, mora početi od samoga sebe.
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)