Na povratku od svoga učitelja iz Mezriča, upravo kad je sunce već bilo na zalasku, jedan se hasid zatekne u Karlinu. Odluči on navratiti do svoga prijatelja Aarona i kod njega prenoćiti.
Kada je pokucao na vrata, javi se glas s druge strane i upita: “Tko je?“ Očekujući da će prijatelj prepoznati njegov glas, hasid se kratko oglasi: „Ja“. Premda je pokušao još nekoliko puta, odgovora nije bilo, a vrata se nisu otvarala.
Shvativši da je u pitanju ozbiljan problem, hasid se nevoljko vrati u Mezrič. Čitavu godinu dana nije imao mira, polako ga je nagrizao osjećaj napuštenosti i izdaje, pa se on opet odluči zaputiti u Karlin. I ovoga puta dočeka ga isto pitanje, i opet on kratko odgovori, ali ovoga puta: „Ti!“
I vrata se istoga trena otvoriše – jer tamo gdje nema mjesta za dvojicu, ima mjesta za Jednoga.
(preveo s hebrejskog i prepričao Nenad Vasiljević)