Neka bude svjetlost
Duhovno svjetlo koje nastaje od svijeća za Šabat koje žena upali osvjetljava dom ne samo na Šabat, već i tijekom radnih dana koji slijede nakon njega. Tom slikom Midraš nam kazuje da su svjetla za Šabat koja je upalila naša pramajka Sara nastavila gorjeti i tijekom čitavog tjedna. Štoviše, čudo se ponavljalo kad god bi njena snaha, naša pramajka Rivka (Rebeka), upalila svoje svijeće. I manje očito, isto čudo se pojavljuje kad god neka Židovska žena ili djevojka upali svoje svijeće za Šabat. I upravo kao što u fizičkom smislu svijeća otkriva drugačije nevidljive sadržaje neke prostorije, tako i subotnja svijeća, u duhovnom smislu, otkriva nevidljivu i neopipljivu B-žansku energiju koja prožima naše postojanje.
Stoljećima je paljenje svijeća za Šabat bilo jedna od najznačajnijih micvot Židovskih žena. Tradicija navodi čuda naše pramajke Sare, čija je subotnja svijeća gorjela od petka uvečer pa sve do slijedećeg petka uvečer. Naši učenjaci govore o našoj pramajki Rivki koja je palila svijeće za Šabat već u dobi od 3 godine.
Svjetla Šabata su vječna veza s našim precima, našim nasljeđem i među svima nama. Kroz te svete plamenove mi smo zauvijek ujedinjeni s generacijama koje će tek doći.
Sveti Zohar nas uči: „Žena koja pali svijeće za Šabat s radosnim srcem, donosi mir na zemlju, zdravlje i sreću svojoj obitelji, i blagoslovena je djecom koja osvjetljuju svijet svjetlošću tradicije.“
Budući da živimo u burnom svijetu koji često može na kušnju staviti naš Židovski duh, paljenje svijeća za Šabat svakoga petka sada je važnije nego ikada prije. Taj drhtavi plamen odraz je božanske iskre u svakome od nas.
Židovska žena poziva Kraljicu Šabat u svoj dom. Rađa se svjetlo. Tama se povlači. I eto mirnog sjaja svjetla Šabata.
To je istinski dar s visina.
1522/1808