Oko stola rebea iz Kobrina stajalo je jednom nekoliko hasida, koji zbog gužve nisu uspjeli zauzeti mjesto za stolom. Cadik je među njima izdvojio jednoga, koji je inače redovito sjedio za stolom, pa upita svog pomoćnika: “Tko je taj mladić?”
Kad mu je pomoćnik rekao ime mladića, cadik odgovori: “Ne poznajem ga.” Pomoćnik pokuša s imenom oca, našto cadik ponovi isti odgovor. Tek kada ga je pomoćnik podsjetio na još nekoliko događaja, konačno se cadik prisjetio, pa se okrene mladiću:
“Znaš li zašto te nisam prepoznao? Zato što je prava suština čovjeka njegova misao, tako da se čovjek u svakom trenutku nalazi tamo gdje se nalaze i njegove misli. A ti, odnosno tvoje misli, raspršene su po različitim nepriličnim mjestima, pa nisam mogao vidjeti pred sobom ljudsko biće, već samo komad mesa.”
(preveo i prepričao Nenad Vasiljević)