Tijekom uobičajenog dana, rabin Yossi Litzman obilazi sobe u Medicinskom centru Soroka kako bi razgovarao s pacijentima. Pita ih kako se osjećaju, strpljivo ih sluša i pruža riječi utjehe i podrške. Također im nudi pomoć u stavljanju tefilina, a njegova supruga Shoshi pomaže ženama zapaliti šabatne svijeće petkom.
Supružnici Litzman vode ogranak Chabad-Lubavitch u bolnici Soroka, u pustinjskom gradu Be’er Shevi. Riječ je o velikoj izraelskoj bolnici – jedinoj takve veličine u cijelom južnom dijelu zemlje – koja opslužuje oko milijun ljudi. Zajedno s kolegama emisarsima Chabada pri bolnici Soroka, rabinom Shmulikom i Nechamom Friman, Litzmani neprestano donose ljubav i brigu onima kojima je najpotrebnija.
No u četvrtak, kada je rabin Litzman stigao u bolnicu, sve je bilo drukčije. Soroka je pretrpjela izravan pogodak iranske balističke rakete. Pacijenti su pohrlili rabinu, želeći podijeliti svoja čudesna iskustva, staviti tefilin ili učiniti još neku micvu.
Izravni pogodak u zgradu kirurgije
Upozorenja na nadolazeće balističke rakete koje su se kretale prema Be’er Shevi prvi put su se oglasila u četvrtak ujutro, 19. lipnja, u 7:12.
„Nemamo sklonište u našem domu,” objašnjava Shoshi Litzman. „Zato smo morali brzo izvesti svu djecu iz kuće i odvesti ih preko ceste u javno sklonište. Stigli smo točno na vrijeme da čujemo vrlo glasnu eksploziju. Znali smo da je nešto jako blizu pogođeno.”
Bio je to centar Soroka, udaljen svega nekoliko stotina metara. Čim je Zapovjedništvo civilne obrane objavilo da je sigurno izaći iz skloništa, rabin Litzman je odmah požurio tamo.
Na prvi pogled, prizor je bio jeziv. Krhotine su bile posvuda, a činilo se da je cijela zgrada uništena. Crni dim dizao se prema nebu. Raketa je pogodila zgradu kirurgije, gdje se nalaze pacijenti u fazi oporavka, većinom nepokretni i nesposobni da se sami evakuiraju kada se oglasi uzbuna. Nije bilo ni dovoljno osoblja da ih sve odvede na sigurno.
B-g je bio u bolnici
No nakon daljnje provjere, rabin je doznao da je „bolnica prethodnih dana počela evakuirati pacijente iz starijih zgrada, odjel po odjel. Neki su premješteni u sigurnije zgrade, a neki otpušteni kući. Gornji katovi ove zgrade evakuirani su upravo jučer. Da je raketa pala samo deset sati ranije, mogli smo imati strašan broj žrtava. Bila bi to nezamisliva tragedija.”
Rabin je zadrhtao prije nego što je nastavio: „A da je pala samo nekoliko metara u drugom smjeru, pogodila bi zgradu u kojoj su rodilje – žene usred poroda, od kojih većina nije uspjela na vrijeme stići do skloništa.”
U bolničkom dvorištu rabin Litzman ubrzo se suočio s redom pacijenata i članova osoblja koji su željeli zahvaliti B-gu. „Svi su otvoreno govorili o čudima. Svaka osoba imala je svoju priču – kako su uspjeli u posljednji trenutak stići u sklonište ili kako im je soba bila pogođena krhotinama, ali oni su ostali neozlijeđeni. Osjećali su da je B-g bio s njima,” izvještava rabin.
Iako je područje izravnog udara bilo prazno, šteta je velika i većina pacijenata prebačena je u drugu bolnicu. Oštećeni su i temelji zgrada, a isprva se sumnjalo i na curenje opasnih tvari, no službe hitne pomoći kasnije su utvrdile da nema opasnosti.
Samo je pet pacijenata lakše ozlijeđeno
Unatoč razaranju i prvotnom šoku, današnje raspoloženje obilježava osjećaj strahopoštovanja.
„Prije tjedan dana upoznao sam Orena, novog pacijenta u bolnici,” priča rabin Litzman. „Razgovarali smo neko vrijeme, a zatim sam ga upitao želi li staviti tefilin i pomoliti se. Rekao je da ga to ne zanima – nije to učinio još od svoje bar micve. Kasnije je ipak promijenio mišljenje i od tada sam mu svaki dan pomagao da to učini.”
Oren je ostao ravnodušnog izraza lica, i rabin nije znao prihvaća li on tefilin samo iz pristojnosti ili mu to doista nešto znači. Danas je saznao odgovor.
„Rekao mi je: ‘Rabi, svaki dan sam stavljao tefilin na glavu – i zato mi je danas glava bila pošteđena!’” prepričava Litzman.
Oren je objasnio rabinu da je ostao prikovan za krevet, nesposoban sam otići u sklonište. Kada je raketa pala, prozor u njegovoj sobi izbio je iz zida – ali se čudesno nije razbio.
„Staklo mi je trebalo poletjeti ravno u glavu,” uzviknuo je Oren. „Zasluge tefilina su me zaštitile!”
Drugi pacijent ispričao je rabinu Litzmanu kako su željezna vrata od eksplozije odletjela u prostoriju u kojoj su se on i drugi skrivali, ali nitko nije ozlijeđen. Još jedna pacijentica rekla je da u njezinu dijelu bolnice nije bilo skloništa, pa su se ona i ostali nagurali u hodnik – i odatle gledali kako je prostorija u kojoj su bili samo nekoliko trenutaka ranije potpuno uništena.
Od tisuća ljudi u bolnici, pet je osoba lakše ozlijeđeno u napadu.
„Od jutra do večeri slušao sam svakoga kako priča svoje čudo, i pomagao im zahvaliti se B-gu,” kaže Litzman. „Vjera među ljudima s kojima sam razgovarao bila je snažna – pravi dokaz snage našeg naroda.”
Zemlja nad kojom G-spodin bdije i koju čuva
Gradonačelnik Be’er Sheve, Ruvik Danilovich, stigao je na mjesto događaja i izrazio duh židovskog naroda riječima: „U ratu smo s državom koja nas želi uništiti. Unaprijed smo se pripremili za svaki scenarij – i pobijedit ćemo svoje neprijatelje! Neće nas slomiti. Prošli smo već mnoge ratne sukobe i teške vojne kampanje. Ovo je rat za samo postojanje židovskog naroda na njegovoj zemlji. U ime B-ga, uspjet ćemo i pobijedit ćemo!”
Rabin Litzman se složio: „Rebe [rabin Menachem M. Schneerson, neka je blagoslovljen spomen] neprestano nas je podsjećao – ovo je Zemlja nad kojom G-spodin bdije ‘od početka godine do kraja godine’. Danju i noću, bez prestanka. Navikli smo na čuda ovdje. Znamo da smo danas živi jer nas B-g brižno čuva – i znamo da ćemo sutra napredovati, jer nas On vodi u vremena čudesa.”
Izvor teksta i fotografije: Chabad.org