Ususret blagdanu Hanuka: sve što morate znati o paljenju svijeća na menori

0

Svijeće na svečanoj menori za Hanuku, poznatoj kao hanukija, se pale svake večeri tijekom osmodnevnog blagdana Hanuka.

Njezino svjetlo nas podsjeća na čudo koje se dogodilo prije nešto više od 2100 godina kad su Makabejci krenuli u oslobađanje Jeruzalema. Ušli su u Hram i očistili ga od idola koje su tamo postavili sirijski vandali. Juda i njegovi sljedbenici su izgradili novi žrtvenik i posvetili ga 25. kisleva 3622.god. (139. p.n.e.) Sirijci su ukrali zlatnu menoru, ali su Makabejci načinili novu od jeftinijeg materijala.

Iako se u takvim prilikama može i nečisto ulje koristiti za paljenje hramskih svjetiljki, Židovi su inzistirali na upotrebi samo onog jednog preostalog netaknutog malog ćupa ulja koji je nosio pečat posljednjeg neiskvarenog Velikog svećenika. Čudom, maslinovo ulje iz tog malog ćupa koje bi bilo dovoljno za samo jedan dan, gorjelo je punih osam dana i to je događaj kojeg obilježavamo svake godine osmodnevnom proslavom Hanuke.

Menora – Hanukija

Hanukija, za razliku od “obične” menore, ima osam držača za svijeće ili posudica za ulje te jedan odvojen od ostalih za svijeću čijim plamenom palimo ostale, a koja se naziva šamaš. S obzirom na to da se prisjećamo čuda u Hramu, poželjno je da se na njoj nalaze uljne svijeće (s maslinovim uljem) s pamučnim fitiljima.

Osam svijeća mora biti poredano ravno u liniji te niti jedna ne smije biti viša od ostalih. Ako se koriste posudice s uljem, moraju biti dovoljne zapremnine kako bi osigurale da plamen traje potrebno vrijeme – barem pola sata tijekom radnih dana i do sat i pol u petak navečer. Isto vrijedi za svijeće. Iako su ukrasne menore s lampicama praktične, želimo li ispuniti micvu, one se ne koriste.

Šamaš

Šamaš, sluga, odnosno polazna svijeća je postavljena odvojeno, na devetom (često centralnom) kraku hanukije, na ponešto višem ili nižem položaju u odnosu na ostale. Iako je uloga šamaša ispunjena onog trena kad su svijeće upaljene, on se ne gasi, već ostaje gorjeti spreman da s njegovim plamenom ponovno upalimo svijeću u slučaju da se ugasila. Na taj način on čuva svetost micva svjetla.

Tko pali svijeće?

I muškarci i žene podjednako su obvezni sudjelovati u paljenju svijeća na menori. U nekim obiteljima muškarac pali svijeće, dok u drugima svaki član obitelji (uključujući djecu) pali svoju menoru. Kako god bilo, važno je da svi budu prisutni te da sudjeluju u obredu.

Pri paljenju svijeća okuplja se cijela obitelj

Gdje postavljamo menoru?

Menoru postavljamo u domu ili u bilo kojem drugom prostoru u kojem boravimo (na primjer, u hotelskoj sobi ako smo na putu). Ako ćemo prenoćiti u židovskoj kući, možemo domaćinu platiti simboličan iznos (kunu, dvije ili slično) za “pokriće troškova” menore ili, još bolje, zapaliti svoju menoru – dvije svijeće imaju veću snagu od jedne.

Studenti koji žive odvojeno od obitelji pale svijeće na menori u svojim sobama ili zajedničkim blagovaonicama.  Ako im je to zabranjeno, rabin će ih savjetovati gdje je najbolje mjesto za postavljanje menore.

U domovima se preporučuju dva mjesta – hodnik (pretprostor) kod glavnog ulaza u stan/kuću ili prozor okrenut prema ulici.

Postavljate li menoru u hodnik/pretprostor, stavite je na stolac ili mali stol kojeg ćete smjestiti blizu vratiju, ali nasuprot mezuzi. Na taj ćete način, kad ulazite u dom, biti okruženi s dvije micve – mezuzom i menorom. Idealno bi bilo da je stolac ili stolić na kojem stoji menora visine 30 do 100 cm. Menora se može postavljati na prozorsku dasku ako je prozor visini manjoj od devet metara od razine tla.

Vodite računa o sigurnosti – površina na kojoj stoji menora mora biti stabilna i otporna na vatru (primjerice, može se staviti folija). Također pazite da plamen ne gori blizu zavjesa ili drugih zapaljivih materijala te da se u blizini ne igraju djeca.

Kada palimo svijeće?

Svijeće se pale svake večeri tijekom osmodnevnog blagdana Hanuka. Običaj je u mnogim zajednicama, kao i u našoj, da se plamen na menori pali neposredno nakon zalaska sunca. U nekim se drugim zajednicama, svijeće pale otprilike pola sata kasnije. Neovisno o tome kada palimo svijeće, one moraju gorjeti barem pola sata.

Tijekom Šabata vrijede drugačija pravila – u petak navečer svijeće se pale prije, a u subotu navečer nakon zalaska sunca. S obzirom na to da je zabranjeno paljenje vatre tijekom Šabata, u petak popodne svijeće na menori palimo prije šabatnih svijeća. Svijeće na hanukiji koje se pale u petak i subotu trebaju biti nešto veće jer trebaju gorjeti otprilike sat i pol nakon zalaska sunca. Također, tijekom Šabata nemojte pomicati menoru, paliti plamen koji se ugasio, niti pripremati svijeće za subotu. U subotu zapalite svijeće nakon završetka Šabata, a tradicionalno se pale odmah nakon havdale.

Paljenje svijeća na menori u 3 koraka

1. korak

Postavite svijeće i osigurajte dovoljno ulja, odnosno pazite da su svijeće dovoljno velike kako bi mogle dovoljno dugo gorjeti. Prva svijeća postavlja se na prvi krak s desne strane. Sljedeće večeri nova se svijeća postavlja na krak pokraj prve i tako redom do posljednjeg kraka s lijeve strane menore.

2. korak

Okupite sve članove obitelji i goste. Upalite šamaš i držite ga u desnoj ruci (ako ste ljevak, tada u lijevoj) te izgovorite odgovarajući blagoslov:

Baruh Ata Adonai Eloheinu Meleh Haolam ašer kidešanu bemicvotav vecivanu lehadlik ner Hanuka.
Baruh Ata Adonai Eloheinu Meleh Haolam šeasa nisim laavotenu bajamim hahem bizman haze.

Prve večeri dodajemo i ovaj blagoslov:

Baruh Ata Adonai Eloheinu Meleh Haolam šehehejanu vekijimanu vehigianu lizman haze.

3. korak

Plamenom šamaša palite svijeće – svake večeri prvu palite onu svijeću koju ste posljednju dodali na menoru, a potom redom ostale dok ne dođete do svijeće koja se nalazi na desnom kraku. Dakle, svijeće postavljamo s desna na lijevo, ali palimo ih s lijeva na desno.

Nakon paljenja svijeća na menori, smjestite šamaš na njegovo mjesto i proslavite trenutak pjevanjem tradicionalnih pjesama kao što su Maoz Cur ili Haneirot Halalu.

Izvor: How to light the Menorah?

Share.

About Author

Comments are closed.