Otišla sam u samoposluživanje kupiti mužu bočicu Nescafea. Otišla sam tamo samo po kavu. Prva mi je pogreška bila to što sam u trgovini uzela kolica. Kome trebaju kolica za bočicu kave? Već sam kupovala kavu u ovom dućanu tako da znam u kojem se redu nalazi – četvrtom od ulaza. Moja kolica i ja počeli smo od prvog reda. Zašto? Sjetila sam se da trebam kupiti šampinjone. Prvi red, drugi, treći, četvrti. Konačno sam došla do četvrtog reda, obišavši prva tri. Kolica su mi do sada već bila puna. Na polici nije bilo Nescafea. Otišla sam do blagajne. Trgovinu sam napustila s osam vrećica namirnica i bez ijedne bočice kave.
Ja mogu stupiti u kontakt sa svakime, na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme. Ne tako davno posjedovala sam samo telefon. Znate, običan telefon, na kojem se ne pali svjetlo kada zvoni i nije bio digitalni. Sada imam digitalnu liniju, mobitel, internet i VOIP telefon koji mi omogućava da imam američki telefonski broj mada živim u Izraelu. Mogu stupiti u kontakt sa svakime, bilo gdje i bilo kada. Međutim, pored sve te komunikacije koja se odvija tijekom tjedna, jedina osoba s kojom ne stupam u kontakt i ne razgovaram sam ja sama. Onda stigne petak poslijepodne i ja iskopčam telefone, ugasim računalo i dok palim subotnje svijeće i primam sveti dan odmora, odjednom se osjetim povezanom sa samom sobom. Iako nastojim sjesti i porazgovarati sa svojim mužem svake večeri kada se vrati kući, naše zajedničko vrijeme je kratko i često bude prekinuto nečime. No na Šabat ništa ga ne prekida; ovdje smo samo mi, razgovaramo, pjevamo i uživamo. To je jedini dan kada možemo sjesti zajedno s našom djecom i gledati koliko su narasla i naučila tijekom prošlog tjedna.
„Šest dana ćeš raditi svoj posao, a na sedmi dan ćeš se odmarati“ (Izlazak 31:16). Jezik koji Tora koristi da bi opisala odmor ili ustezanje koje je zapovijeđeno za Šabat je „Šabat vajinafaš“, što se doslovno može prevesti kao nefeš, duša vašeg tijela, će prekinuti. Na Šabat mi dobivamo nešama jetera, dodatnu dušu. Mada je toliko toga na Šabat povezano s fizičkim zadovoljstvima kao što su hrana, lijepa odjeća i spavanje, zadovoljstvo i „odmor“ koje dobivamo na Šabat dublje je od samih tih čina, jer njih možete činiti i preko tjedna no to neće biti držanje Šabata.
Usred svih ovih fizičkih užitaka, mi se odvajamo od fizičkog vanjskog svijeta i povezujemo s našim duhovnim unutrašnjim ja. To je jedan dan kada vas ništa ne ometa na vašem putovanju ovom planetom, i umjesto da izađete iz trgovine s osam vrećica nepotrebnih namirnica, vi izađete s onom jednom stvari koja vam je potrebna i koju ste tražili. To je dan kada se ponovo povezujete sa svojom obitelji i prijateljima. I podjednako važno, to je dan kada se ponovo povezujete sa samim sobom.
Sjećam se kako sam kao studentica provodila mnoge Šabate sama. Ponekad nije bilo mjesta kuda bih otišla, a ponekad nisam ni željela otići negdje na objed. To nije bilo idealno. Šabat je prekrasan dan koji je najbolje podijeliti s nekime, a ne da prođe u samoći, no u to vrijeme nisam imala mnogo izbora. Nikada neću zaboraviti kako su me nevjerojatno ti trenuci samotnog razmišljanja usklađivali sa samom sobom, s mojim ciljevima i smjerom mog života.
Sada kao supruga i majka, ja uživam u ljepoti kvalitetnog vremena s obitelji kojeg nam Šabat pruža, i dok se fizički punim energijom od Šabata do Šabata, to također ostaje i jedino vrijeme kada mogu iskopčati telefone i ukopčati Elanu.
2949/3538