Rebe Jehudi pozva jednom svog hasida Simhu Bunama, pa ga, ne rekavši mu razlog, posla na dalek put. Simha Bunam je sa sobom poveo nekoliko hasida i tako su bez pitanja napustili grad.
Put ih je doveo u neko selo. Ogladnjeli su i poželjeli nešto pojesti kod jednog domaćina. On im reče kako nema mliječnih proizvoda, već im može ponuditi samo meso. Hasidi odmah počeše ispitivati; željeli su znati tko je mesar, je li životinja bila zdrava, koliko pažljivo je meso usoljeno… Dok su tako ispitivali domaćina, prekine ih glas čovjeka koji je čitavo to vrijeme mirno sjedio iza peći. Čovjek je bio odjeven u dronjke, pa je izgledao poput onih siromaha koji žive lutajući od grada do grada.
On im reče:
“Hasidi, hasidi! Za vrijeme dok tako pomno ispitujete čistoću onoga što stavljate u svoja usta, niste niti u jednom trenutku postavili pitanje o čistoći onoga što izlazi iz vaših usta.”
Kad je čuo te riječi, shvatio je Simha Bunam da ga je njegov učitelj poslao na put kako bi od ovog posebnog gosta naučio nešto važno, pa se zadovoljno spremio za povratak.