Deveti dan židovskog mjeseca Ava – Tiša B’Av – najtužniji je dan u Židovskom kalendaru. Toga dana postimo te smo posvećeni molitvi.
Tiša B’Av kulminacija je razdoblja od Tri tjedna u kojem smo obilježavali uništenje Svetog Hrama u Jeruzalemu.
Zanimljivo je da su na isti datum uništena oba Sveta Hrama – prvog su spalili Babilonci 423 g. pr.n.e., a drugog su uništili Rimljani 70 g. n.e. Međutim, više se tragičnih događaja povezuje s ovim datumom:
• 1313 g. pr.n.e. špijuni su se vratili iz Obećane zemlje sa zastrašujućim izvještajima zbog čega su Izraelci izgubili vjeru da će u nju ikada ući. B_g je odlučio da će zbog toga lutati pustinjom 40 godina.
• Bar Kohba ustanak protiv Rimljana 133 g. n.e. završen je porazom: Židovi Betara su pobijeni 9. Ava, a Brdo Hrama je izorano godinu dana kasnije na isti datum.
• I kasnije su se mnoge tragedije dogodile upravo na ovaj datum, uključujući progon Židova iz Engleske 1290. godine te protjerivanje svih Židova iz Španjolske 1492. godine.
Kako obilježavamo Deveti Av?
Sa zalaskom sunca, 8. Ava počinje post te traje do sumraka sljedećeg dana (9. Av). Post se odgađa u slučaju da 9. Av pada na Šabat. Tijekom tog razdoblja mi:
• ne jedemo niti pijemo
• ne nosimo kožnu obuću
• ne kupamo se, niti se peremo (samo do rukava kada to nalaže halaha)
• ne koristimo mirise ili kreme
• ne organiziramo zaruke ili slične događaje
• ne sjedimo na stolcu normalne visine do hacot (do vremena kad sunce dosegne vrhunac, odnosno do podneva, ali po halahičnom vremenu)
• ne učimo Toru (osim „tužnih“ dijelova koji se odnose na uništenje Hramova i slično)
• ne šaljemo poklone, čak niti pozdrave jedni drugima (no, možete odgovoriti na pozdrav)
• ne odlazimo na izlete, niti druge slične ugodne događaje
• ne nosimo lijepu, svečanu odjeću
Pa ipak, post prati osjećaj pročišćenja, obećanje otkupljenja prožima žalovanje, a radost je u podlozi tugovanja. Deveti Av, kažu naši mudraci, nije samo dan uništenja Hrama; to je ujedno i rođendan Mošijaha.
Što radimo na taj dan?
Počevši od podneva 8. Ava, ograničavamo učenje Tore na nekoliko dozvoljenih tema koje su tužne ili se odnose na uništenje Hramova.
Jedan obrok jedemo popodne, prije Minha službe, a kasnije se jede „obrok odvajanja“, odnosno seuda hamafseket. Sastoji se od kruha, vode i tvrdo kuhanog jajeta koje se umače u pepeo. Ovaj obrok jedemo sami, sjedeći na niskoj stolici.
Obrok se mora završiti sa zalaskom sunca kada stupaju na snagu svi zakoni vezani uz Tiša B’Av.
U sinagogama se održavaju Tiša B’Av večernje službe. S ormara u kojem je Tora se miču ukrasni zastori, a svjetla su prigušena. Nakon večernjih molitvi slijedi pjevanje Eihah (Lamentacije). Jutarnje se molitve održavaju bez talit (molitvenog šala) i tefilin, s obzirom da se oboje smatraju ukrasima. Većinu jutra provodimo čitajući Kinot, elegije koje obilježavaju različite tragedije koje su zadesile naš narod.
Rad je dozvoljen na Tiša B’Av, ali se ne preporučuje. Na taj dan se moramo usmjeriti na tugovanje i pokajanje. Ako netko mora raditi, preporučuje se da počne nakon podneva.
Običaj je da se daje posebna donacija na Tiša B’Av, kao i na svaki dan kada se posti.
Nakon podneva je dozvoljeno sjediti na stolicama, a tijekom popodnevnih molitvi smiju se nositi talit i tefilin. U sinagogi se na ormar s Torom vraća zastor prije popodnevnih molitvi.
U mnogim zajednicama postoji običaj čišćenja kuća i pranja podova nakon podneva, u očekivanju Otkupljenja.
Nakon posta
Kada se spusti noć, prije nego što prekinemo post, moramo obaviti obredno pranje ruku (netilat jadajim). Ovaj put peremo cijelu ruku, no bez izgovaranja blagoslova. Također je u tom trenutku običaj izvođenja Kiduš Levana, slaveći ponovno rađanje mjeseca i našeg naroda kojem se nadamo.
Hram je bio zapaljen popodne 9. Ava te je gorio i tijekom 10. dana mjeseca Ava. Stoga se ograničenja devetog dana (kao što su ne jedenje mesa, plivanje ili pranje odjeće) produljuju do podneva 10. Ava.