U razdoblju smo Tri tjedna žalovanja zbog uništenja dvaju Svetih Hramova u Jeruzalemu. Narednih dana ćemo u nastavcima objavljivati tekstove koji opisuju što se sve u njima nalazilo, odnosno pozivamo vas da zajedno s nama zavirite u njihovu unutrašnjost.
Sveti Hram (Beit Hamikdaš) bila je velika građevina koja se je nalazila u samom srcu Judaizma, njegovo najsvetije mjesto. Stajala je na vrhu jeruzalemskog brda Moira. Naš bi narod ondje odlazio tri puta godišnje sjediniti se s Božanskim i prinijeti žrtve.
Prvi Beit Hamikdaš sagradio je kralj Solomon 833. g. pr. n. e., a uništili su ga Babilonci godine 423. pr. n. e. Drugi Beit Hamikdaš dovršili su 349. g. pr. n. e. povratnici iz perzijanskog izgnanstva, obnovio ga je kralj Herod 19. g. pr. n. e., a posve su ga srušili Rimljani 69.g. n. e. kada je i počeo galut, odnosno izgnanstvo koje traje do današnjeg dana.
Gotovo 2.000 godina nema Svetog Hrama u Jeruzalemu. Pa ipak, aksiom je židovskog vjerovanja da će Treći Hram biti ondje izgrađen, kako je i najavio prorok Ezekiel.
Har HaBeit – Brdo Hrama
U vrijeme kralja Solomona to je područje bilo oko 250 metara široko te isto toliko dugačko. Postojalo je pet ulaza raspoređenih na sve četiri strane svijeta.
• Dvoja Hulda vrata na jugu
• Kiphonus vrata na zapadu
• Tadi vrata na sjeveru i
• Vrata Šušan na istoku
Kralj Herod, koji je proširio područje Brda Hrama, dodao je još troja vrata sa zapadne strane.
Središnje mjesto Brda Hrama bilo je centralno dvorište u kojem je bio i Beit Hamikdaš. Na ostalom su području bile različite prostorije i zgrade, uključujući:
• Kuću učenja u kojoj se proučavao Talmudski zakon te se o njemu raspravljalo
• Odaju za niže službenike Hrama
• Oružarnicu za slučaj neprijateljskog napada
• Alatnicu
• Odaju s trubama (šofar, ovnov rog). Šofar bi se oglasio svakog petka uoči Šabata s krova ove zgrade kako bi ljudi znali kada moraju prestati raditi.
Vrata Hulda
Ova su vrata služila kao glavni prilaz Brdu Hrama – točnije, jedna su vrata služila kao ulaz, a druga kao izlaz.
Vrata su tako nazvana u vrijeme Drugog Hrama. Naime, tijekom posljednjih godina Prvog Hrama, proročica Hulda bi sjedila blizu njih, upozoravajući Židovke da se odreknu idolopoklonstva, pa su po njoj vrata dobila ime.
Vrata Kiphonus
Kroz ova bi vrata posjetitelji ulazili u tunel koji je vodio do vrha Brda Hrama. Blizu tog ulaza s vanjske strane bio je veličanstven vrt s mnoštvom različitih ruža koje su se koristile kao dio Hramskog tamjana. Tako su vrata nazvana po grčkom nazivu za vrt s ružama – kiphonus.
Vrata Tadi
Svi prilazi Hramu bili su istog, četvrtastog oblika. No, Tadi Vrata su imala jedinstven, trokutast oblik. Naziv Tadi također dolazi od grčke riječi tadi, koja znači „visok“. Trokut formiran na vrhu učinio je ova vrata višima od ostalih.
Vrata Šušan
Na istočnom zidu Hrama nalazila su se Vrata Šušan. Perzijski vladar Darius II, sin Ahašveroša i Ester, dozvolio je Židovima da obnove Drugi Hram. Kao znak zaduženosti (ili na inzistiranje vladara), Židovi su iznad ulaza stavili rezbariju grada Šušana, glavnog središta Perzijskog carstva.
Na zidu s vanjske strane Vrata Šušan bile su dvije oznake za duljinu lakta. Jedna je oznaka bila desno od vrata, a druga lijevo. Oznaka ugravirana s desne strane bila je pola „širine prsta“ (ecbah) kraća od punog lakta (op.a. neki izvori pretpostavljaju da je ecbah iznosio otprilike 1.9 cm). Oznaka s lijeve strane bila je cijelu „širinu prsta“ dulja od punog lakta. Radnici koji su bili plaćeni dužinom drva, bili su plaćeni prema manjoj mjeri. Oni koji su bili zaposleni na rezanju određene dužine drva, mjerili bi ga prema većoj mjeri. Tko god bi donio u Hram neki jeftini materijal, mjerio bi ga većom oznakom, dok bi oni koji su donosili skupi materijal, poput dragocjenog metala, koristili manju oznaku.
Čitajte dalje:
Žensko dvorište i Nikanorova vrata
Odaje s južne i sjeverne strane Hrama te klaonica
Veliki Žrtvenik, Vodena vrata i ulazi s južne strane