Najveća zgrada u području Azara (platforme hrama) bila je Heihal o kojoj će biti riječi kasnije. Druga najveća je bila ognjište. Ova građevina s kupolom bila je mjesto gdje su spavali svećenici zaduženi za službu u Svetom Hramu.
Većina izvora kaže da je pola ognjišta bilo unutar Azara, a pola izvan. Imalo je četiri spojene sobe. Neki kažu da su bočne prostorije bile izvan zgrade, a drugi pak tvrde da su četiri bočne sobe bile unutar zgrade, po jedna u svakom uglu.
U svakom slučaju je ognjište služilo kao spavaonica. Zidovi su bili u ravnini s velikim kamenim stubama. Neki izvori kažu da su svećenici spavali na tim stubama, dok drugi drže da su spavaonice bile ugrađene u zidove, poput kabina.
Svećenici bi se uspinjali stepenicama do svojih odaja; stariji svećenici bi spavali iznad, a mlađi na podu. Na sredini poda bila je pločica s obručem za podizanje, duga i široka po jedan kubit (cca. 48 cm). Ispod nje je bio lanac s ključevima hramskih vrata.
Jedan od svećeničkih službenika bi uzeo ključeve nakon zaključavanja hramskih vrata noću, stavio bi ih na lanac te bi spavao na pločici.
Četiri su sobe bile spojene s ognjištem:
Liškat Lehem Hapanim – Odaja s halama
Dvanaest hala (obrednih kruhova) se peklo ovdje svakog petka za Šulhan. Na Šabat bi nove hale zamijenile starije koje su kasnije Kohanim pojeli u ovoj sobi.
Liškat Hahosamot – Odaja potvrda
Kad bi netko trebao ulje, vino ili brašno za svoju žrtvu, kupio bi posebne tokene („potvrde“) u ovoj odaji. S tim bi tokenima pokupio svoju narudžbu iz odaje ulja. U ovoj je odaji također bilo kamenje mizbeah kojeg su oskrnavili Grci.
Liškat Hatelaim – Odaja ovaca
Ova je odaja služila kao staja za ovce nuđene kao „dnevne žrtve“. Ovce su bile pregledavane zbog nedostataka i nesavršenosti dva puta dnevno u periodu od četiri dana prije nego što će biti žrtvovane.
Liškat Bejt Hamoked – Odaja ognjište
To je bila odaja koja je vodila do drugog podzemnog ognjišta kojeg su koristili svećenici koji nisu bili ritualno čisti. Mikve (ritualno kupalište) i toaleti su također bili smješteni u ovoj podzemnoj odaji.
Druga su vrata vodila do sjeverne strane Hrama, uključujući Ša’ar Hanicuc (Vrata iskri) i Ša’ar Hanašim (Ženska vrata).
Ša’ar Hanicuc
Ispred ovih vrata bilo je maleno dvorište okruženo stupovima koji su podupirali balkon na kojem bi kohanim iz svećeničke garde noću stražarili.
Zrake sunca koje bi svijetlile među stupovima djelovale su poput treperućih iskri, dajući vratima ime. No vrata su se također nazivala Joahimova vrata jer je s tog mjesta kralja Joahima Nabukodonosor odveo u progonstvo.
Ša’ar Hanašim
Od žena se tražilo da donesu žrtvu nakon poroda te nekih drugih prigoda. Stajale bi na ovim vratima dok bi se prinosila njihova žrtva. Ova su vrata bila uža od ostalih vrata na sjevernoj strani.